Nastanak Usui Reiki-a
Priča o Dr. Mikao Usuiju
Ovo je priča o Dr.Mikau Usuiju, tvorcu Usui Reiki sustava prirodnog iscijeljivanja. Jedinu povijest koja nam je poznata, na traku je snimila Gđa Takata, Reiki Majstorica koju je podučio Dr.Chujiro Hayashi, Usuijev suradnik i učenik. Dr.Usui bio je genij, veliki filozof i učenjak. Bio je krščanski svećenik i rektor japanskog sveučilišta Doshisha u Kyotu.
Kako je sve počelo?
Kad je jedne nedjelje, kasnih 1800tih stao pred podij, Dr.Usui primjeti nekoliko studenata u prvom redu. Njegovi su studenti obično sjedili otraga. Jedan od studenata podiže ruku. Reče da će oni za dva mjeseca završiti studij, ali prije nego odu moraju razriješiti jedno važno pitanje. Prvo zaželi znati ima li Dr.Usui apsolutnu vjeru u Bibliju. "Da." Zatim ga upita vjeruje li da je Isus liječio polaganjem ruku.
Dr.Usui reče da vjeruje. Student reče kako on i ostali također žele vjerovati u to i da li bi im on to demonstrirao. Da li bi iscijelio slijepe ili hrome ili samo hodao po vodi. Dr.Usui odgovori, da iako vjeruje da je to moguće, sam još nije naučio to raditi. Student reče: "Mnogo vam hvala, vidim da je vaša vjera u Bibliju potpuno slijepa" Dr.Usui mu odvrati da sada to ne može demonstrirati, ali bi jednoga dana želio to dokazati. Reče da će otkriti kako se to radi i da će se vratiti i pokazati im. Odmah potom podnese ostavku. Slijedećeg je dana radio planove za proučavanje Biblije u krščanskoj zemlji.
Potraga za prirodnim načinom iscjeljivanja
Odabra Ameriku. Krene na sveučilište, vjerovatno ono u Chicagu, no nitko nije siguran. Utvrdi da se biblijska učenja ne razlikuju mnogo od onoga što je proučavao u Japanu. Nitko koga je upoznao nije znao kako je Isus liječio. No, dok je bio na sveučilištu proučavao je i druge filozofije i u budizmu je našao odlomak u kojem se navodi da je Buda liječio polaganjem ruku.
Tako se tijekom preostalog vremena, od ukupno 7 godina koje je proveo u Chicagu, usmjerio ka budizmu, nadajući se da ce pronaći formulu za iscjeljivanje. Nije uspio. Otišao je učiti u budističku zemlju - Japan. Vrati se u svoj grad, Kyoto. Kyoto je imao najviše stanovnika i najveće samostane u Japanu. Odluči posjetiti sve počevši od najvećeg, Shin samostana.
U Shin samostanu Usui upita redovnika opisuju li budističke sutre Budino liječenje. "Da." Upita znaju li redovnici iz samostana iscijeljivati. Redovnik mu odgovori, "U postizanju duhovnog rasta, mi redovnici nemamo vremena za fizičko tijelo. Duhovno iscijeljenje je na prvom mjestu" Usui se zaputi u šumu da posjeti i ostale hramove. Njihove su priče bile jednake. Nitko od redovnika nije iscjeljivao.
Njegova posljednja postaja bila je Zen hram. Ovdje je ponovo čuo kako su redovnici vrlo vrlo zauzeti i imaju jako malo vremena za iscjeljivanje tijela - ali sigurni su da će jednoga dana, tijekom meditacije, primiti uzvišenu svjetlost te će tada znati iscjeljivati. Dr.Usui odluči ostati i proučiti njihove tajne. Provede slijedeće tri godine proučavajući sutre, ali bez uspjeha. Tada dobije dopuštenje da ostane u hramu da napravi neovisno istraživanje.
Usui nauči kineski jer Japanske su Sutre prevedene sa kineskog. Zatim savlada sanskrit jer je Buda bio hindus. Dok je učio sanskrit pronađe formulu. Nije bilo nikakve sumnje u to, ali 2500 godina stara formula morala se protumačiti i isprobati. Reče sam sebi: "Ne mogu pouzdano znati hoću li preživjeti, ali ako ne pokušam prošle su godine učenja." O svom je planu razgovarao u hramu. Redovnik kaže Usuiju kako je vrlo hrabar i da test može izvršiti u hramu. Usui mu odvrati da bi radije to učinio na planini Koriyami, poznatoj po tome što je iznimno mjesto za meditaciju.
Meditacija i nastanak Usui Reiki-a
Usui kaže redovniku, "pokušat ću 21 dan. Ne vratim li se do navečer 21 dana, ujutro 22 dana pošaljite potragu da pronađete moje tijelo, bit ću mrtav." Prije odlaska reče redovnicima, "Provest ću 21 dan u meditaciji bez hrane - samo voda." Uspe se na planinu.
Na planini pronađe stari bor pokraj riječice. Sakupi 21 kamenčić i smoči ih. Sjedne leđima prislonjenim uz stablo i postavi kamenčiće pred sebe. Odbaci jedan te započne sa prvom meditacijom. Očekivao je da ce se dogodi nekakvo čudo ali nije znao što očekuje niti kada ce se dogoditi. Čitao je svete spise, meditirao i pio vodu. Nije imao hrane .
Dani i noći su dolazili i prolazili. Hrpa kamenčića postala je sve manja. Nije bilo fenomena. Ništa. 21-og dana probudi se prije izlaska sunca i baci posljednji kamenčić. Bila je potpuna tama, nije bilo mjeseca niti zvijezda. Meditirao je znajući da je to posljednji put. Otvori oči očekujući da će kao i dosad vidjeti da se ništa ne događa, ali na nebu opazi treptaj svjetlosti, poput svijeće! Odmah mu je postalo jasno da je to ono o čemu se nadao - i čega se bojao. Hrabrio se mišlju: "Ovo se doista događa i ja neću niti okom trepnuti. Širom ću ih otvoriti da se osvjedočim što se događa sa svjetlošću."
Svjetlost je jurila prema njemu. Učini mu se da se kreće sve brže i brže kako mu se približavala. Usui se uplaši, njegova hrabrost popusti. "O, svjetlost! Sada imam priliku izbjeći svjetlosti. Što cu uraditi? Ako me svjetlost pogodi, mogao bih izgorjeti!" Ali odmah zatim počne se tješiti: "To je to. Neću bježati! Suočit cu se! Dođi! Ako se to treba dogoditi, pogodi me, spreman sam!" Opusti se, širom otvorenih očiju pogleda kako svjetlost pogađa sredinu njegova čela. "Uspostavio sam kontakt!" reče dok je padao od siline koja ga pogodi. Kad se povratio pomislio je da je mrtav jer ništa nije mogao osjetiti niti vidjeti. Svjetlost je nestala. U daljini začuje pijetlove, znao je da će se uskoro razdaniti.
Sjedio je ošamućen udarcem. Odjednom njemu s desne strane, kao da izlaze iz zemlje, podignu se obojeni mjehurići. Milijuni i milijuni mjehurića u duginim bojama plesalo je pred njim, a onda odlazilo na njegovu lijevu stranu. Usui prebroji sedam boja. "Ovo su čuda! Danas sam blagoslovljen!" Zdesna se pojavi veliko bijelo svjetlo. Pojave se zlatni simboli jedan za drugim. Blistali su i zračili energijom pred njim kao na filmskom platnu, kao da govore: "Upamti! Upamti!" Nije ih razumio toliko očima koliko umom. Proučavao ih je i proučavao, a onda kaže: "Da!" Sjeti se svega što je naučio u sanskritu dok su se simboli pred njim pomicali kao da govore:to! To je to! Upamti, upamti!"
Kad sve završi, reče sam sebi: "Zatvorit ću oči, a za posljednju meditaciju, molim te daj mi viziju." Zatvori oči i ugleda pred sobom simbole zlatne boje. Sve završi, te otvori oči. Kada mu se povrati osjet u tijelo iznenadi se kako ne osjeća ni bol ni glad. "Vidim da je sve u redu. Postio sam 21 dan i mislim da mogu pješice do Kyota."
U podnožju planine Usui udari prstom u jedan kamen. Od udarca otpadne nokat i osjeti jaku bol. On sjedne, obuhvati prst rukama i bol počne nestajati, krvarenje je prestalo. Kada je pogledao u palac, iznenadio se kad je vidio kako se nokat vratio na uobičajeno mjesto te nije bilo traga ozljedi osim osušene krvi.
Nedaleko ugleda tradicionalni tepih i pepeljaru što u Japanu znači da se u blizini nalazi mjesto gdje se može nešto pojesti i da su svi dobrodošli. Priđe neobrijanu starcu koji je ložio vatru u hibakiju: "Dobro jutro, stari gospodine." "Dobro jutro, dragi redovniče, uranili ste." "Znam, ali mogu li dobiti ostatke riže i malo caja i ovaj komad norija koji ste upravo pripremili? Želio bih također malo kupusa i sušene ribe, ako imate." (tipićan japanski dorucak) Ali stari je covjek bio mudar. Poslužio je mnoge redovnike koji su proveli dane u meditaciji na nadaleko poznatoj planini. Znao je kako izgleda redovnik koji se ne brije 7 dana, a znao je i da je ovaj redovnik bio mnogo duže od toga bez hrane. "Ne mogu vam dati rižu, vruću juhu i sve ostalo što ste zatražili jer ćete imati velikih problema sa probavom. Ja vam neću moći pomoći, nemam nikakvih lijekova. A Kyoto je daleko. Morat ćete pričekati da pripremim laganu zobenu kašu!"
" Hvala vam. Vrlo ste ljubazni, ali mislim da ću ipak pokušati." Dok je prilazio stolu da sačeka hranu, Usui osjeti slabinu. Starac pomisli: "Dobro, ako želi učiniti po svom, nek mu bude. Ja ne snosim odgovornost za njega." Uskoro, starčeva 15 godišnja unuka donese poslužavnik sa mnogo hrane. Bila je uplakana i oko glave je nosila omotan ručnik. "O draga djevojko, zašto placeš?"
" O, dragi redovniče, tri dana i tri noći muči me tako strahovita zubobolja da čitavo vrijeme ne mogu zaustaviti suze, niti mogu jesti. Zubar je predaleko tako da jedino mogu patiti i plakati." Usui se sažali nad djevojkom. Ustane te stavi ruku na njen otekli obraz. Djevojka počne treperiti. Uskoro položi i obje ruke na njeno lice. Djevojka uskliknu: "Dragi redovniče, upravo si učinio čudo! Moja je zubobolja nestala!" Usui jedva povjerova. Nije zapravo znao što je mogao očekivati. "Stvarno? Govoriš li mi istinu?" Bila je istina. Djevojka brzo ukloni ručnik koji joj je bio zavezan oko glave, bila je presretna. Usui reče: "Da, sad vjerujem da ti je dobro." Djevojka mu se zahvali te otrči djedu:
" Vidi djede, skinula sam ručnik! Zubobolje je nestalo! On nje običan redovnik, on izvodi čuda!"
Djed obrisa ruke o pregaču te priđe Usuiju: "dragi redovniče, učinio si nam veliku uslugu. Vrlo smo ti zahvalni. Nemamo novca, no zahvalni smo ti i za uzvrat ti nećemo naplatiti ovaj obrok. To je sve što ti možemo ponuditi." Usui reče: "Hvala vam! Prihvaćam vašu zahvalu. Mnogo vam hvala. Hvala vam na hrani." Vrati se svome obroku, brzo gutajući . Bio je sretan dok je jeo. Ljudi su ga gledali i nadali da ovaj čudesni redovnik neće imati nikakvih problema s probavom.Tako je i bilo.Sad sam spreman za pješačenje do hrama, bit ću tamo do zalaska sunca, baš kao što sam predvidio."
Na ulasku u hram, susretne mladoga slugu. Usui ga upita: "Kako je naš dragi redovnik?" "O, muče ga artritis i bolovi u leđima. U krevetu je pokraj peći." Usui ode u svoju sobu, okupa se i obuče u čistu odjeću te ode redovniku. "Vratio sam se, dragi redovniče. Moja je meditacija bila uspješna." Redovnik je bio zadovoljan dobrim vijestima te su ga zanimale pojedinosti. Usui reče: "Naravno, a mogu li dok govorim položiti ruke na vaše svilene prekrivače?" Bila je kasna noć kad su završili razgovor. Usui je bio na odlasku kad stari redovnik kaze: "Znaš, svi moji bolovi su nestali. Sada mogu spavati. Nije mi potrebna peć i moje se tijelo predivno osjeća - kažeš da se to zove Reiki?"
Eksperiment
Nakon tri tjedna Dr.Usui po prvi put je spavao u krevetu. Ujutro, nakon doručka on postavi redovnicima pitanje: "Što da učinim kako bi iskušao Reiki?" Nakon duže rasprave zaključi da je najbolje Reiki iskušati u sirotinjskim četvrtima Kyota. Tamo je bilo najrazličitijih ozljeda i bolesti. Odabrali su najveću četvrt. Usui kao redovnik koji prodaje povrće. Prosjaci se brzo okupe. Usui im reče: "želio bih postati jedan od vas i živjeti ovdje s vama." Oni odvratiše: "Ako želiš ostati ovdje, moramo pitati svoga poglavara, pozvat cemo ga." Ubrzo dođe poglavar prosjaka. "Dakle želiš postati jedan od nas?" Usui potvrdno odgovori. "Ako je tako, daj nam svoje povrće. Nema potrebe da ovdje nosiš novu odjeću, dat cemo ti inicijacijsku odjeću." skinuli su Usuija i pronašli mu pojas u kojem je držao novac. Poglavar mu mora oduzeti i pojas. Usuiju tada dopuste da se obuće u inicijacijsku odjecu - smrdljive i prljave dronjke.
Poglavar upita Usuija što ce raditi u njihovoj četvri. "Želio bi da mi osigurate hranu i da me smjestite u kolibicu, a onda mi šaljite svoje bolesnike, a ja ću ih iscijeljivati." Poglavaru se učini da je to vrlo dobra razmjena. "Kod nas ima najraznovrsnijih bolesti, pa i tuberkuloze i gube, bojiš li se dirati takve bolesnike?" Usui odvrati da se kao iscjelitelj ne boji bolesti, te obeća da će raditi od zore do sumraka i da želi da mu hranu donose u kolibu. Dogovoreno!
Slijedećeg dana mnogi su kucali na njegova vrata. Po svojoj je teoriji kategorizirao pacijente. Vjerovao je da je bolest uzrokovana unutrašnjim uzrokom. Također je vjerovao da kod mlađih ljudi uzrok nije toliko duboko i da se lakše iscijeli. Stariji su prosjaci zahtijevali više Reiki tretmana i oporavak je nekad trajao mjesecima. Mladi su brzo ozdravili.
Iscijeljene je slao u Zen hram gdje su dobivali novo ime te se zapošljavali u gradu. Govorio im je nek postanu pošteni građani i da zaborave sirotinjske četvrti.
Jedne većeri nakon sedam dugih i napornih godina iscijeljivanja, šetao se po svojoj četvrti kad opazi poznato lice. "Tko si ti?" "O, trebali bi me se sjecati. Ja sam jedan od prvih koje ste izlječili. Redovnici su mi dali novo ime i pronašao sam posao. Sada sam se vratio.
Lakše je prositi nego krčiti sebi put kroz život. Ovo je bio šok kakvog Usui još nije doživio. Bacio se na zemlju i počeo plakati, plakati kao dijete slomljena srca.
Većina se njegovih pacijenata vratila. Usui shvati da je, nakon svih godina traženja formule za iscijeljivanje i ovih koje je proveo u sirotinjskoj cetvrti, postao preokupiran materijalnom stranom života; zaboravio je duhovnu. "Što mi je činiti? Nisam uspio spasiti dušu. Dakle materijalno je na drugom, a duhovno na prvom mjestu. Sve su crkve u pravu. Ja sam pogriješio. Nema više prosjaka, ne želim više prosjake, ne želim više prosjake. Moja je greška što se vraćaju, nisam ih poučio zahvalnosti. Ovdje su jer su pohlepni, jako pohlepni ljudi. Daj, daj, daj - a ništa za uzvrat. Da sam ih prvo poučio duhovnom djelu, a onda iscijelio tijelo, bilo bi učinkovito. Nema više iscijeljivanja prosjaka." Okrenu leđa sirotinjskoj četvrti i ode.
Pohod
Doktor se tad uputi na pohod da pomogne nesretnim i potištenim ljudima. Želio je otvoriti njihova srca i očistiti im dušu i tijelo. Pješice je obilazio sve hramove u Japanu. u svakom je pozivao ljude na svoja predavanja. Nakon jednog od svojih predavanja upoznao je Dr.Chujiruu Hayashija, 45 godišnje umirovljeno vojno lice. Hayashi je ostao s Usuijem do njegove smrti. Prije prelaska Usui ga je proglasio svojim nasljednikom.