Poučna priča
Dva kamenčića
Bila dva kamenčića na dnu potoka, svjetlucava,
svijetlo-plava, poput neba.
Bili su zadivljeni svojom ljepotom,
maštali o tome kako će već ubrzo izići iz ovog potoka,
gdje su okruženi s drugim bezvrijednim kamenjem,
a krasiti će ogrlice prekrasnih dama,
sjati na mekim prstima dama,
proći će cijeli svijet, ići u najljepša mjesta...
Bili su sigurni u svoju budućnost.
Ma samo je pitanje vremena kada će nas pronaći, mislili su...
Jednog dana zagrabi nečija ruka u potok,
pa digne i ova dva kamenčića.
"Ostajte zbogom, vi bezvrijedno kamenje.
Mi idemo, čekaju nas daleki krajevi....!!!!"
Ali ubrzo se oni nađoše među drugim kamenjem u kutiji.
O, kako su bili ljuti i razočarani.
Srditi, bacali se s jedne na drugu stranu kutije.
"Vadite nas odavde, mi smo vrijedno kamenje,
mi ne spadamo ovdje..."
Najednom se sve kamenje nađe u cementu.
"O ne... ovaj glupi odvratni cement... kuda smo zašli???
Mrzimo ovo mjesto, lopatu koja nas okreće
i gura sve dublje i dublje u cement...
...hm... ovo je samo privremeno.
Već će uvidjeti našu ljepotu i izvući nas odavde."
I tako su prošli dani, mjeseci, a oni su još bili zarobljeni
na površini staroga zida, nadajući se da će nekako izići van.
Tako su se sprijateljili s mlazom vode
za kojeg su shvatili da je bezazlen i da im može pomoći.
Nagovorili su mlaz da što jače udara o kamen,
tako da su se malo pomalo odvajali od cementa,
postajali su sve slobodniji,
dok se jednog dana nisu potpuno odvojili - i pali na tlo.
"O kako je ovo bilo mučno za nas, ali dobro je sada...
Sada će nas sigurno netko zamijetiti i pokupiti."
Tako u čekanju, osvrnu se na zid sa kojega su ispali.
"Gledaj! O kakav prekrasan mozaik! "
Na zidu je bio napravljen prekrasan mozaik Isusa
od malih sitnih sjajnih kamenčića.
Mozaik je sav sjajio na Suncu.
Ali zamijete oni dva prazna bijela mjesta u tom blistavom mozaiku.
Nedostajale su Kristove oči.
Tek sada im je sve bilo jasno.
Kristove oči na mozaiku – to su bili oni –
dva kamenčića prekrasne modro-plave boje,
stvorena za nešto najljepše – za Kristove oči.
Kako su se sada na tlu, razočarali....
Ujutro, još za mraka, čistač metući pod,
naiđe na dva kamena, ne videći im razlike,
pokupi ih rukom i baci u smeće.